Naša posla

Kada naš čovjek govori o kakvoj ljubavnoj pustolovini s nekom ženom, on se time nastoji nahvaliti govoreći: Jebo sam je! To je za njega nekakva vrsta časti, dobitka, pobjede na koncu. Žena za razliku, tako nešto ne bi nikada izrekla. Za nju je takva stvar još uvijek sramota. Da se stvari još uvijek vrte u tim relacijama između hvale i sramote, još je nekoliko potvrda. Ne čuje se baš rijetko da neki muškarac govori da je nekoga ili nešto zajebao. Dakle, onaj o kojemu govori pretrpio je nekakvu štetu.
U drugim evropskim jezicima toga dakako nema.

Muškarac nigdje na svijetu, osim u nas ne kaže "Jebo sam je!"  Jednostavno za tako nešto ne postoje izrazi. Zato, u iole kulturnijim i civiliziranijim zemljama govori se o tome kako je vodio ljubav i to s tom i tom ženom. I sve je vrlo jasno i jednostavno. Oboje su ravnopravno sudjelovali u ljubavnoj igri. Čini se da ta jezična komponenta dovoljno govori o našemu mentalitetu.

Hrvatska književnost, kako ona starija tako i novija, ne sadrži opise velikih ljubavnika poput Casanove, i upitno je može li se ikada to i dogoditi. Iz literature se može iščitati kako su pisci koji su u svojim književnim djelima pokušavali uobličiti poneki ženski lik, to nažalost završili samo na pokušaju jer, svaka površnija psihološka analiza djela razvidno zaključuje kako su žene na neki način bile uglavnom piščev kompleks. Pa tako u našoj književnosti nemamo niti velikih ljubavnih priča. To dakako vrijedi za cijelu književnost, i to mahom od Krleže pa do nekih minornih pisaca.

U našoj je književnosti ženski lik uglavnom nositelj zle kobi. I ništa drugo. U težačkim obiteljima, što pisci najradije kao temu obrađuju, ali i u životu s ove strane granice, koji je u svim svojim segmentima težački, žena je u potpunosti bila i ostala pravi rob, a tragovi prošlosti za razliku od nama i susjednih zemalja ne iščezavaju brzo i lako. Što li je uzrok tome, da se o ljubavi vrlo malo, ne samo pisalo, već i govorilo prihvatljivijim rječnikom? Za razliku od starih generacija, nadolazeće mlade snage o tome su spremne govoriti, pa se treba nadati u njihove kvalitete da će jednom ostati i neki veći pisani trag o ljubavi prema nekoj femme fatale.