Učenica velečasnog oca Avinjonskog

Mala nije bila više mirna, ali prisutnost njene kume i de Valbouillanta prekrila ju je crvenilom i smetenošću. Gđa de Valbouillant, da bi iskoristila priliku, pogađajući što uzbuđuje njenoga supruga reče:
- Pokažimo ovom djetetu kako treba to raditi. E, tim primjerom, ona uskoro nagovori nevinašce, koje sam ja već postavio u najpogodniji položaj za žrtvu.

- Ah! dragi moj opate, kaže mi ona, smještajući se kako sam ja htio na divanu, tko bi mi jutros bio rekao da ću vam, bez rizika da će me grditi, moći prepustiti ono što ste vi tako slatko golicali i dodirnuti ono što mi, kažete vi, treba pružiti tolike užitke! To znači imati dobru kumu!
Dok je ona to govorila, ja sam se namjestio i trudio se da vrh moga tučka prodre u do tada netaknuti kutić, čiji stid brani pristup požudi. Pogled na gđu de Valbouillant, koja se, u tom trenutku, obeznanila pod naporima svoga muža raspaljujući njegove želje, spriječilo je da se suprotstavi mojim željama ma koliko joj boli uzrokovali moji napori. Iskoristio sam trenutak opijenosti i obuhvativši svojim rukama njena krsta pritisnuo sam tako jako da sam, svladavši sve prepreke, uvukao glavu mog stupa u rov neprijatelja, koji je popustio mom naporu.
- Ah! Mrtva sam, kaže ona, okrutniče! Jesu li to užici što ste mi ih obećali? Nisam odustao.

- Najteže je prošlo, odgovorim, još malo strpljenja, draga moja Babet, i vidjet ćeš da te uopće nisam prevario.
Ona je plakala, jecala, a ja sam stalno osvajao teren. U međuvremenu, de Valbouillant i njegova žena, nakon što su završili svoj posao, dođu nam u pomoć. Uslužna kuma, klizeći rukom po bojnom polju, golicala je onu požudnu izraslinu, koja, svojom tvrdoćom najavljuje dolazak požude, a de Valbouillantove usne, stiskajući zaljubljeno jednu od jagoda na njenim grudima, dovele su njenu opijenost do vrhunca. Ona zaboravi svoju bol, koju je trljanje smanjivalo.
- Ah! Bogovi! - poviče ona, što osjećam? ... Što iskušavam!...ah!...ah!... Umirem...stisni me...nestajem...ah..
Na te riječi ona zatvori oči, ukruti se i, najobilnijom ejakulacijom, pruži mu dokaz užitka što ga je doživjela. Nije mi trebalo dugo da se namirim; bogati životni balzam koji sam u nju uštrcao zaokruži njeno blaženstvo.

- Ah! Dragi opate, božanski opate, kakva slast, kakav nektar!...
I ona ponovo izgubi glas u istom trenutku kad sam izgubio snagu. Povukao sam se okrunjen okrvavljenim lovorikama.
- Pa dobro, kaže kuma, kako ti se ovo čini, Babet?...
- Pričinilo mi je dosta boli, ali i puno užitka.
- Idi, bol je prestala, a užitak će se često obnavljati. Mangupkinja! S kojim je obiljem prolila suze požude!
Pod izgovorom da popravlja nered koji je taj događaj uzrokovao u njenoj ložnici, ona je potpuno svuče i dade nam da vidimo jedno tijelo kojemu bi bila pozavidjela i Heba. Po milovanjima koje je gđa de Valbouillant pružala svakoj od čari svoga kumčeta, onako kako ih je otkrivala, lako sam otkrio da, ma koliko sklonosti imala prema čvrstome, ona je mogla, požudna Sapfina suparnica, naslađivati se lijepom nimfom i ugodnim naknadama koje je Lezbijka koristila u odsutnosti Fauna. Vidio sam kako joj se čelo skuplja, grudi nadimlju i oči krijese dok su njene ruke prelazile preko ljupkih oblina tog tijela što su ga Grci isklesali u kamenu.

- Kako je lijepa, kakav božanski stas, kakva svježina! - poviče ona, stiskajući je o svoje grudi. Gorim...Ah! Medena moja. posudi mi tvoju ruku...
Povlačeći je na počivaljku, ona u njoj ponovo oživi sve želje, dok je Babet, svojom neiskusnom rukom, stiskala Venerin brežuljak.
- Prekinite te ushite, kažem im ja, vaša odjeća je prepreka užicima koje tražite i onima naših očiju. Skinite te okrutne zastore koji ometaju vaše dodire i naše poglede.
Ona pristane na to i, s mojom pomoći, za dvije sekunde izgledala je kao Dijana koja je izlazila iz kupke. I ustremivši se ponovo na svoj mladi plijen, ona provuče jednu nogu između njezinih tako da su se hramovi dviju sportiskinja požudno trljali o bedra protivnice. Ruke su im se ispreplele, grudi su im se dodirivale, njihova usta, zalijepljena jedna na druga, odškrinula su se da propuste organ govora koji je postao onaj požude, krsta su im se micala, kose su im lebdjele, tu i tamo, po njihovim tijelima čiji pokreti su oživljavali slikovitost prizora. Kako su se razjareni uzdasi čuli, reklo bi se da se Venera tješi u naručju Eufrosine u odsutnosti Marsa. Odjednom one se zaustave, pet ili šest grčevitih i ubrzanih pokreta najave nam da su pred ciljem i ubrzo vidjeli smo kako biseri užitka teku po bojnom polju.

- Ah! Draga moja kumo, ah! dragi moj opate, kakva sreća što nisam više dijete.
Nakon tog uzvika i nekoliko milovanja koje je umor učinio umjerenijima, naše ljepotice uputile su se obući kad će de Valbouillant, kojega je ta scena učinila zamamnijim nego ikada reći:
- Hoću li ja biti jedini koji nije priuštio nikakvog užitka ovoj ljupkoj djevojci? Ne, nikako, molim vas.
I stišćući je u svom naručju, ponovo je baci u poprište bitke koju je upravo napustila.
- Ne mogu ga kriviti, kaže njegova žena, nikada nije bilo zavodljivijeg predmeta. Ali što je s nama, hoćemo li ostati dokoni gledaoci?
- Ne, kraljice moja. Dopustite najprije da moja usta pokupe nektar koji ste upravo prosuli, da bih učinio mjesta onome što želim uliti.

Ona na to pristane i moj zaljubljeni jezik, istražujući kutke unutrašnjosti hrama, naslađujući se tim božanskim pićem, ponovo raspali njezine i moje želje. Onda, povlačeći je na mene u trenutku kada je uvukla pravoga u uobičajenu stazu, utisnuo sam svoj prst dovoljno vlažan u malu susjetku i, podvostručivši tako njene osjete, zajedno smo stigli do željenog cilja, u času kad je de Valbouillant izgubio snagu pokraj nas na grudima mlade Babete. Naši uzdasi su se pomiješali, ostali smo nepomični nekoliko trenutaka i promatrali smo mirnim i zadovoljnim očima ljepotu tijela koja su nas dodirivala.