Charles Bukowski: Južno od mjesta gdje sjevera nema

Robertova prva želja - kad je počeo razmišljati o takvim stvarima - bila je uvući se jedne večeri u muzej voštanih figura i voditi ljubav s voštanim damama. Pa ipak, to se činilo preopasnim. Ograničio se na vođenje ljubavi s kipovima i lutkama u svojim seksualnim maštarijama i živio je u svom svijetu mašte.
Jednog je dana stao na semaforu i pogledao u vrata trgovine. Bila je to jedna od onih trgovina koje su prodavale sve - ploče, sofe, knjige, stvarčice, kič.  Vidio ju je kako stoji u dugoj crvenoj haljini. Nosila je naočale bez okvira, bila je dobro građena - dostojanstvena i seksi kakve su nekad bile. Prava otmjena mačka. A onda se upalilo zeleno svjetlo i morao je krenuti dalje.
Robert je parkirao ulicu dalje i otpješačio do trgovine. Stajao je vani kod kioska i gledao je. Čak su se i oči činile stvarnima, a usta su bila vrlo naglašena, malo i napućena.

Robert je ušao u trgovinu i gledao ploče. Tako joj je bio bliže, krišom ju je gledao. Ne, takvih danas više nema. Čak je nosila cipele s visokim petama.
Prišla mu je prodavačica.
- Izvolite, gospodine?
- Samo gledam, gospođice.
- Ako nešto želite, samo recite.
- Svakako.
Robert je prišao bliže lutki. Na njoj nije bilo cijene. Pitao se je li na prodaju. Vratio se do ploča, uzeo jeftin album i kupio ga.
Idući put kad je došao u trgovinu, lutka je još bila ondje. Robert je malo razgledao, kupio pepeljaru u obliku smotane zmije i izašao.
Treći je put pitao prodavačicu:
- Je li lutka na prodaju?
- Lutka?
- Da, lutka.
- Želite je kupiti?
- Da. Vi prodajete stvari, zar ne? Je li lutka na prodaju?
- Trenutak, gospodine.
Djevojka je otišla straga. Zastor se raširio i izašao je stari Židov. Zadnja dva dugmeta na košulji nije imao. Vidjele su mu se dlake na trbuhu. Prijateljski se ponašao.
- Želite lutku, gospodine?
- Da. Je li na prodaju?
- Pa i nije. Vidite, ona je izložbeni primjerak. Šala.
- Želim je kupiti.
- Pa, da vidimo... - Stari je Židov prišao lutki i počeo doticati haljinu, ruke. - Da vidimo... Mislim da vam je mogu prodati za... 17.50 dolara.
- Uzet ću je. - Robert je izvadio novčanicu od 20 dolara. Vlasnik trgovine vratio mu je ostatak.
- Nedostajat će mi, - rekao je - katkad se činila gotovo stvarnom. Da je zamotam?
- Ne, uzet ću je ovakvu kakva jest.
Robert je uzeo lutku i odnio je do auta. Položio ju je na stražnje sjedalo. Zatim je ušao i odvezao se do svog stana. Kad je stigao tamo, srećom nije bilo nikoga i nitko ga nije vidio kako je unosi. Stajao je usred sobe i gledao je.
- Stella. - rekao je - Stella, kujo!
Prišao joj je i ošamario je. Zatim joj je zgrabio glavu i poljubio je. Bio je to dobar poljubac. Penis mu se počeo dizati kad je zazvonio telefon. - Halo? - javio se.
-Roberte?
- Da, ja sam.
- Harry ovdje.
- Kako si, Harry?
- Dobro. Što radiš?
- Ništa.
- Mislio sam svratiti k tebi. Donijet ću pivo.
- Dobro.
Robert je spustio slušalicu, uzeo lutku i odnio je u ormar. Gurnuo ju je u dno ormara i zatvorio vrata.
Harry mu zapravo nije imao što reći. Robert nije poticao razgovor i Harry je uskoro otišao. Robert je otišao do ormara i izvadio Stellu.
- Prokleta kurvo! - rekao je. - Varala se me, ha?
Stella nije odgovorila. Samo je stajala, izgledala je hladnokrvno i pristojno. Dobro ju je ošamario. Žena više nikad neć prevariti Boba Wilkensona. Opet ju je pošteno ošamario.
- Pičko! Poševila bi i četverogodišnjaka kad bi mu uspjela dignuti penis!
Opet ju je udario, a onda ju je zgrabio i poljubio. Ljubio ju je i ljubio. Zatim joj je zavukao ruke pod haljinu. Bila je dobro građena. Vrlo dobro građena. Stella ga nije podsjećala na njegovu gimnazijsku profesoricu iz matematike. Stella nije imala gaćice.
- Kurvo! - rekao je - Kod koga su tvoje gaćice?
Pritisnuo je penis na nju. Nije bilo otvora. Ali Roberta je obuzela strašna strast. Gurnuo joj ga je među noge. Glatke i čvrste. Unutra - van. Na tren se osjetio užasno glupim, a onda ga je obuzela strast i počeo ju je ljubiti po vratu dok ju je ševio.
Robert je Stellu oprao, stavio je u ormar iza kišnog ogrtača, zatvorio vrata i još je uspio vidjeti posljednju četvrtinu utakmice "Detroit Lionsa" i "L.A. Ramsa" na televiziji.
Kako je vrijeme prolazilo, Robert je sve više uživao. Prilagodio se. Kupio je Stelli nekoliko pari gaćica, haltere, čarape i narukvicu.
Kupio joj je i naušnice i prilično se zaprepastio kad je shvatio da ljubav njegova života nema uši. Ispod sve te kose nije bilo ušiju. Ipak joj je ljepljivom vrpcom pričvrstio naušnice. No bilo je i prednosti - nije ju morao voditi na večere, na zabave, na dosadne filmove. Na sve one prizemne događaje koji su toliko značili prosječnoj ženi.
A tu su bile i svađe. Uvijek će ih biti. Čak i s lutkama. Nije bila pričljiva, ali jednom mu je rekla. "Ti si najbolji ljubavnik od svih ljubavnika. Onaj stari Židov bio je dosadan ljubavnik. Ti voliš s dušom, Roberte."
Da, bilo je tu prednosti. Nije bila slična niti jednoj ženi koju je poznavao. Nije htjela voditi ljubav u nezgodnim trenucima. On je mogao odabrati vrijeme. I nije imala menstruaciju. I lizao ju je. Odrezao joj je malo kose s glave i zalijepio joj među noge.
Njihova je veza u početku bila seksualna, no postupno se počeo zaljubljivati u nju. Osjetio je da se to događa. Razmislio je o odlasku psihijatru, ali se onda predomislio. Napokon, je li bilo nužno voljeti pravo ljudsko biće? Takva ljubav nikad nije dugo trajala. Među vrstama su postojale goleme razlike i ono što je počinjalo kao ljubav, često je završavalo kao rat.
A onda opet, nije morao lijegati u krevet sa Stellom i slušati kako priča o bivšim ljubavnicima. kako je Karl imao prekrasan penis, ali nije ju htio lizati. I kako je Louie izvrsno plesao, uspio bi kao baletan, a ne kao prodavač osiguranja. I kako je Marty stvarno znao dobro ljubiti. Nekako je isprepleo jezike. Itd, itd. Kakvo sranje! Naravno, Stella je spomenula starog Židova. Ali samo jedanput.

    ***

Jednog je dana Veliki Bart poslao Kida s nekim ljudima u lov na bizone. Veliki Bart čekao je dok su odjahali, a onda je krenuo prema Kidovim kolima. Popeo se na sjedište, odmaknuo zastor i ušao. Honeydew je čučala nasred kola i masturbirala.
- Isuse, dušo, - reče Veliki Bart - šteta je tako!
- Gubi se odavde! - reče Honeydew. Pritom je izvadila prst i uperila ga u Velikog Barta. - Gubi se odavde i pusti me da radim što hoću!
- Tvoj se muškarac ne brine za tebe, Honeydew!
- Brine se, budalo, ali meni to nije dosta. Nakon menstruacije uvijek se uspalim.
- Čuj, zlato...
- Odjebi!
- Čuj, malena, slušaj...
I izvadio je čudovište. Bilo je grimizno i ljuljalo se naprijed-natrag poput utega u djedovu satu. Nekoliko je kapljica palo na pod.
Honeydew nije mogla maknuti pogled s instrumenta. Napokon je rekla:
- Nećeš mi ugurati tu prokletu stvar!
- Reci to kao da tako i misliš, Honeydew.
- NEĆEŠ MI UGURATI TU PROKLETU STVAR!
- Ali zašto? Zašto? Pogledaj ga!
- Gledam ga!
- Zašto ga ne želiš?
- Jer volim Kida.
- Ljubav? - reče Veliki Bart smijući se. - Ljubav? Ona je bajka za budale. Vidi ovaj srp. Ona uvijek može pobijediti ljubav.
- Volim Kida, Velike Barte.
- A tu je i moj jezik, - reče Veliki Bart - najbolji jezik na Zapadu.
Gurnuo ga je van i počeo izvoditi vježbe.
- Volim Kida. - reče Honeywed.
- Pa, jebi se. - reče Veliki Bart, potrča i baci se na Honeydew. Jedva joj ga je ugurao, a kad jest, Honeydew je vrisnula. Zagurao joj ga je sedam puta. Zagurao joj ga je sedam puta, a onda je osjetio kako ga netko grubo povlači.
Bio je to Kid. Vratio se iz lova.